Vanesa Vučić, dvadesetjednogodišnja planinarka, rodom iz Kneževa tokom petodnevnog planinarskog poduhvata je pohodila Staru planinu i planinu Rilu i ispenjala dva najviša planinska vrha ove dvije zemlje Midžor i Musalu (ujedno i najviši vrh Balkanskog poluostrva).
U razgovoru za portal Kneževo na dlanu, prenosi nam svoje utiske sa ovog izrazito zanimljivog planinarskog poduhvata.
Draga Vanesa, možete li nam za početak reći nešto više o sebi?
Za početak, zovem se Vanesa Vučić iz Kneževa. Imam 21.godinu i student sam druge godine Fakulteta bezbjednosnih nauka. Planinarenjem se bavim pet godina. Skoro svakodnevno vozim bicikl. Trenirala sam karate i krav magu.
Znamo da ste u periodu od 17-22.maja pohodili Staru planinu i planinu Rilu. Možete li našim čitaocima prenjeti vaše utiske sa ovog planinarskog poduhvata?
U sklopu petodnevne akcije sa Planinarskim udruženjem “Abonos” iz Banja Luke obišli smo neke od najatraktivnijih znamenitosti Srbije, ispenjali Staru planinu i najviši vrh Balkana koji se nalazi na planini Rili – Musalu.
Prvi dan obilazili smo Niševačku klisuru, jedno od nedovoljno istraženih mjesta u Srbiji, bogatu kulturno – istorijskim elementima ovog kraja, veoma inspirativnu i zanimljivu za sve one koji je posjete. Isti dan obišli smo i Prekonosku pećinu. Drugi dan penjali smo Staru planinu, koja predstavlja najduži planinski lanac u Srbiji. Čitav vijenac je poznatiji pod imenom Balkan, po kome je poluostrvo i dobilo naziv. Ispenjali smo njen najviši vrh, a ujedno i najviši vrh Srbije – Midžor (2169mnv), i vrh Dupljak (2033mnv). Dio planine koji smo posjetili predstavlja prirodnu granicu između Srbije i Bugarske. Treći dan bio je rezervsan za obilazak vodopada Bigar. Sa 35 metara visine on predstavlja biser tog kraja Srbije.
Dalje smo nastavili prema Sofiji, obilazili znamenitosti Sofije i posjetili pravoslavni hram Sveti Aleksandar Nevski. Nakon trodnevnog hodanja, cetvrti dan krenuli smo u pohod na najviši vrh Balkana i planine Rile – Musalu. Planina Rila dobila je ime po tračkoj rijeci, koja znaci „prepuna vode“ s obzirom da ima više od stotinjak jezera i izvora vode. Ispod samog vrha smješteno je tzv. Ledeno jezero, koje je najviše balkansko jezero na 2 709mnv. Staza je vodila pored dva planinarska doma i nekoliko jezera. Početna tačka uspona je Borovec odakle je bilo planirano da se gondolom podignemo na 2 372 metra. Međutim, gondola je bila u rekonstrukciji, pa nam je početna tačka bila na 1 300 mnv, sto je dodatno otežavalo put, ali uz vedar planinarski duh, uspješno smo savladali i tih 1 600 metara visinske razlike. Ovim planinarenjem jos jednom sam potvrdila da je priroda najbolji put do samospoznaje i da je težina koju savladavamo ta koja izvlaći ono najbolje ili najgore iz nas, u zavisnosti od našeg izbora.
Koliko je ovaj planinarski poduhvat zahtjevao fizičku spremnost, dodatne pripreme?
Pošto već svakodnevno vozim bicikl, idem na tračanje i plivanje, pripreme za ovaj planinarski poduhvat nisu iziskivale dodatnu fizičku aktivnost. Vjerovatno da su, pored ostalog i borilačke vještine koje u sklopu specijalnog fizičkog obrazovanja na fakultetu imam, dodatno doprinjele i uticale na moju kondicionu pripremu. Ipak smatram da svako sebe i svoje mogućnosti dovoljno poznaje, tako da uvijek treba izvršiti samoprocjenu, prikupiti informacije o mjestu koje planirate pohoditi, a zatim u skladu sa svojim mogućnostima i fizičkom spremnošću uputiti se u planinarsku avanturu.
Pošto ste rodom iz Kneževa, šta bi ste našim čitaocima, planinarima i ljubiteljima prirode poručili, koja mjesta u ovom gradiću obavezno da posjete?
Ma gdje god planinarila, uvijek i rado, u skladu sa svojim slobodnim vremenom obilazim prirodne ljepote Kneževa. Na tom putu nezaobilazni su vodopadi Ilomske, kanjon rijeke Cvrcke, vrhovi planina Čemernice i Vlašića. Upravo za vikend Planinarsko društvo “Vilenska vrela” iz Kneževa organizuje Kneževsku transverzalu, kanjonom rijeke Cvrcke, na kojoj svakako planiram da učestvujem.
U ovom planinarskom mjestu, uvijek možete da pronađete sklad sa prirodom, bezobzira da li to bile rijeke, vodopadi, planine. Preporučujem svima da obavezno izaberu neku od ovih destinacija i prepuste se čarima prirode.
Hvala vam Vanesa što ste svoje utiske podijelili sa našim čitaocima. Imate li savjet za sve one koji odluče da se bave planinarenjem, kako da se upuste u ovu avanturu?
Svako ko želi da počne da se bavi planinarenjem, za početak je dovoljna volja i želja da izađe u prirodu i uživa u njenim čarima. Zatim postepeno, sve češćim boravkom stiče se i kondicija i želja za osvajanjem viših vrhova. Svakako nikada ne treba biti fokus na osvajanje vrhova planine, već na postepene pripreme, uživanje, druženje. Tek tada će nakon postizanja cilja, pohođenja onih planina koje su postavili za cilj, istinski uživati.
Na kraju bih još željela da se zahvalim predstavnicima Opštine Kneževo koji su me podržali u ovom planinarskom poduhvatu.